Introduction

Razumevanje nasilja u sportu

Sport se uglavnom povezuje sa pozitivnim iskustvima kao što su zadovoljstvo, lični razvoj, postignuća, timski rad, zdravlje i društvena povezanost. Ipak, sport može biti i okruženje u kojem sportisti i drugi učesnici doživljavaju ponašanja koja ugrožavaju njihovu fizičku ili psihološku bezbednost, dostojanstvo i dobrobit. Ova ponašanja se često opisuju različitim terminima, uključujući nasilje, interpersonalno nasilje, uznemiravanje, zlostavljanje, loše postupanje i neakcidentalno nasilje. Nedosledna terminologija može otežati sportistima, trenerima i drugim članovima sportske zajednice da tačno prepoznaju koja ponašanja predstavljaju nasilje.

Važno je naglasiti da nasilje u sportu ne treba shvatiti samo kao fizički napad. Definicija Svetske zdravstvene organizacije, usvojena u Konsenzus izjavi MOK-a iz 2024. godine, opisuje nasilje kao namernu upotrebu fizičke sile ili moći, bilo kao pretnju ili stvarno, koja dovodi ili sa velikom verovatnoćom može dovesti do fizičke povrede, psihološke štete, narušenog razvoja ili uskraćivanja. Pominjanje moći posebno je važno u sportu, jer štetno ponašanje može postojati i bez fizičkog kontakta. Trener, osoba iz podrške sportisti, administrator, saigrač ili druga osoba može koristiti autoritet, status, znanje, kontrolu nad izborom, pristupom takmičenju ili društveni uticaj na način koji šteti drugoj osobi (Tuakli-Wosornu et al., 2024).

Za potrebe zaštite u sportu, Konsenzus izjava MOK-a iz 2024. godine preporučuje krovni pojam interpersonalnog nasilja (Tuakli-Wosornu et al., 2024). Interpersonalno nasilje odnosi se na namernu upotrebu fizičke sile ili moći protiv druge osobe od strane pojedinca ili male grupe ljudi. Mogu ga počiniti različite osobe, može se odvijati licem u lice ili onlajn i može imati više različitih oblika. Ovaj krovni pojam je koristan jer omogućava da se na izgled različita ponašanja, kao što su fizički napad, ponižavanje, seksualno uznemiravanje, nasilničko ponašanje ili zanemarivanje, razumeju kao povezani oblici štetnog interpersonalnog ponašanja, a ne kao potpuno odvojeni problemi.

 

Definicija nasilja u sportu

Savremeni okvir MOK-a prepoznaje četiri glavne kategorije interpersonalnog nasilja: fizičko nasilje, psihološko nasilje, seksualno nasilje i uskraćivanje ili zanemarivanje (IOC, 2017). U edukativne svrhe, nasilje u sportu se stoga može definisati kao (Tuakli-Wosornu et al., 2024; IOC, 2017):

 

Nasilje u sportu odnosi se na interpersonalna ponašanja koja uključuju namernu ili štetnu upotrebu fizičke sile, moći, autoriteta ili uticaja protiv druge osobe, koja izazivaju ili mogu izazvati fizičku povredu, psihološku štetu, seksualnu štetu, narušen razvoj ili uskraćivanje. Obuhvata fizičko nasilje, psihološko nasilje, seksualno nasilje i uznemiravanje, kao i zanemarivanje, uključujući povezane pojave kao što su nasilničko ponašanje (bullying), inicijacijsko zlostavljanje (hazing) i grooming. Nasilje može uključivati ponašanja sa fizičkim kontaktom ili bez njega, može se dogoditi jednom ili se ponavljati, i može se odvijati licem u lice ili putem digitalnog i onlajn okruženja.